Otkrijte kvalitetne naslove za obrazovanje i nauku.
„Ako govorimo o stilu i strukturi, ovo je ingeniozna knjiga. Stil se razlikuje od priče do priče, od čistog beleženja događaja do bujnog, ornamentnog, suptilno-poetičnog pisanja. Narativni prosedei su višestruki: beleške iz dnevnika, epizodno-retrospektivna priča u koju je uključen čak i apsurdni teatar, priča sa dvostrukim, međusobno isprepletenim završetkom, ili čitav svet kreiran od intervjua sa različitim osobama. Ovo je jedno neobično čitalačko iskustvo koje profiliše
Blizu pedeset godina putovao sam iz Pančeva u Beograd i nazad. Ili, kako sam voleo da se šalim, prebacivao se iz Srednje Evrope na Balkan (pre podne) i vraćao se sa Balkana u Srednju Evropu (po podne ili uveče). U početku, i godinama potom, dnevno sam menjao šest autobusa, odnosno četiri autobusa i dva trolejbusa. Kasnije, kad sam se preselio, promenivši adresu u rodnom gradu, bila su svega četiri vozila – dva busa i dve trole. Tamo i nazad. Ali sem tih kretanja u vozilima, kretao
Opsesivna pitanja literature i umetnosti uopšte – proniknúće u tajne postojanja i smrti – začeta u Ekvilibristi, svoj pun oblik i nagoveštaj slućenih odgovora dobila su u Adaševićevoj poslednjoj knjizi, Iz spiskova prećutanih stvari. Naslovna priča njegove prve knjige bila je jedna od ključnih referenci prilikom stvaranja čudesne i kompozicijski neobične i tajnovite priče „Dosije 64”. Smeštajući svoje likove i događaje u srednjoevropski ambijent, Adašević je sazdao č
Tada sam bio fasciniran prošlošću Banata, koja je neuporediva. Nema još jednog kutka zemlje koji je imao tako dramatičnu prošlost kao Banat. Naravno da ima. To što ja mislim uopšte ne mora biti tačno. Ovde je, znaš, uvek bila granica. Die Grenzen! Nije slučajno što u Vršcu, onaj kraj od Đerdapa prema Kladovu, pa sa ove strane, tu kod ostrva Ram, zovu Vrata naroda. A to ti je ono što kažu: „Krajina, krvava haljina.” Ovde su se mleli narodi u jednom velikom limanu istorije, kr
Mira Popović ispisuje uverljive priče u kojima usud sudbine igra posebnu ulogu. Njeni junaci se, naime, zatiču u haosu sudbonosnih događaja u kojima često ne uspevaju da se snađu, te propuštaju pravu priliku da utiču na tok zbivanja i gube kontrolu nad svojom sudbinom. Pišući o pričama iz prve pripovedačke zbirke Mire Popović, Vasa Pavković je uočio da ona „ume da pripoveda gotovo klasično modernistički, ali se ne libi ni rizika istraživanja drugačijih obrazaca”. To je uo
Aleksandar Tišma je bio i ostao jedini naš pisac koji je pisao o onome od čega umetnici po pravilu beže, plašeći se da ogole svoju intimu, tačnije njene strategije. Njegove Krivice nisu toliko jezički sastav, koliko otpaćena jezička materija. Ovo je neporecivi, visokokultivisani realizam, filozofski najdosledniji kod nas. Ima se utisak da je unutrašnja svrha ove proze upravo ogoljavanje, ali ne kliničko ili patološko, već erotički aranžirano, a to znači i nepotpuno. To je tek r
Junaci Ramačevih priča – od seoskih derana do ratnika, generala i generalnih sekretara – jednog trenutka naleću na ledenu stenu bez početka i kraja. Ne zna se da li je ta stena pred njima ili iza njih. Vreme im je stalo. Ispred nema ni putokaza, ni puta. Nemaju kud da se vrate. Odbijaju da priznaju poraz. Dole je živo blato. Gore je omamni, nedohvatljivi beskraj. Prepušteni sami sebi, čude se šta ih je snašlo. Zajedno s piscem, veruju u čuda. Karakteristke Тežina: 0.3 kg Dimenzi
Reč „novella” na engleskom označava dugu pripovetku u kojoj postoji jedinstvo mesta, radnje i tona. Savršene primere za to daje Džozef Konrad. Od ove dve novele, jedna se odvija na ostrvu Udo, u Japanskom moru, koje Korejci zovu Istočno more, a druga u Parizu i na još nekoliko mesta. Obe su iz istog razdoblja. Ž. M. G. Le Klezio Karakteristike Тežina: 0.3 kg Dimenzije: 130 × 205 × 3 cm Godina izdanja: 2018 Pismo: latinica Povez: mek Broj stranica: 196 O autoru Žan-Mari Gistav Le
Nova knjiga priča Pregled proizvoda za kontrolu buva Predraga Kočovića dolazi nam nakon duže pauze i prethodnih knjiga, romana Spot (2008) i Žmurke (2005), koje su nam predstavile novog ali temeljnog i zrelog pripovedača, izuzetno senzibilisanog rukopisa. Kao i u pomenutim izdanjima, Kočović je i u ovoj knjizi zadržao disciplinovan jezik i rečenicu, ali s veoma profilisanom gradacijom naracije. Njegov pripovedački postupak je dramaturški znatno drugačije koncipiran i, kao vizuelni
Prepiska Svetozara Petrovića sa zagrebačkim kolegama II sadrži 195 pisama razmenjenih sa četvoricom javnih radnika i uglednih naučnika iz sveta humanistike: filozofom Antunom Žvanom (78 pisama), lingvistom Krunoslavom Pranjićem (60 pisama), komparatistima Ždeslavom Dukatom (59 pisama) i Vladimirom Bitijem (7 pisama). Ova epistolarna građa sadrži obilje podataka važnih za istraživanje prošlosti Jugoslavije od posleratnog doba, do poslednjih godina njenog trajanja. Neretko, reč je o
Premda bi to bilo očekivano, ali Put u juče nije nastavak prethodne knjige Tibora Varadija, druga je knjiga u svakom pogledu raskošna nadogradnja, tematski, ali i žanrovski neusporedivo bogatija. Dok je ranije samo davao naznake autobiografije, pišući o sebi samo onoliko koliko se mora, Put u juče biva knjiga od barem dva, a onda i tri, četiri, pet tokova, koji se izmjenjuju i prepliću. Pišući o davnim sudskim i izvansudskim slučajevima, jurističkim, ali pomalo i para-jurističkim,
Podvodeći pripovedanje pod tematski oreol smrti, pripovedač, čini se, nastavlja važnu liniju narativa moderne književnosti i postupak davno započete rekonstrukcije mita. Soba na obali sasvim nenametljivo, čak i toplo, vraća nas našoj prirodi, prirodi čoveka koji misli i oseća, spoznaje i iskustveno proživljava, obnavlja pokidane veze sa zajednicom od koje se otuđio. Jedina sigurnost u nesigurnom vremenu je smrt, koja za čoveka današnjice nije više intimna, već postaje javna, a