Otkrijte kvalitetne naslove za obrazovanje i nauku.
Prozreti neku stvar, neki problem u celosti, a sam pri tomе ostati neproziran – to je veliko umeće Hansa Magnusa Encensbergera. Encensbergerove pesme su razuđene meditacije u formi nerimovanih stihova i strofa. Prilikom čitanja – a veliko je zadovoljstvo čitati te nežne, iznenađujuće, mudre i ponekad, uprkos svekolikoj skepsi, predivno razigrane tekstove – spoznajemo da u lirici nije reč samo o jasnoj lirskoj formi. Da li je nešto „lirika“, to je i pitanje subjektiviteta koj
Početkom XX veka u korejskoj književnosti se javlja poezija slobodnog stiha, a vodeći poetski žanr je lirska pesma. U ovom izboru odabrano je osamdesetak pesama četrnaest veoma poznatih korejskih pesnika koji su objavljivali svoje pesme u prvoj polovini XX veka. Sve ove pesme napisane su prefinjenim poetskim jezikom i stilom, a karakteriše ih iskrenost i istinska doživljenost. Ono što ih tematski povezuje to su ljubav prema voljenoj osobi, ljubav prema izvornoj prirodi, ljubav pre
Ovaj zbornik je nedovršeni rukopis Vaska Pope koji je, najverovatnije, nastao krajem šezdesetih godina dvadesetog veka a sačuvao ga je pesnikov prijatelj Aleksandar Petrov. U belešci na kraju zbornika prof. dr Đorđe Trifunović kaže da je on slika jednog ličnog vrednovanja srpskog srednjovekovnog pesničkog kazivanja, koje još nije dobilo sveobuhvatnu, književnoteorijsku i estetičku ocenu. Karakteristike Težina: 0.4 kg Dimenzije: 120 × 185 × 3 cm Godina izdanja: 2008 Pismo: ćiril
Poema Kišinjevska ruža, nastala 2010. godine, predstavlja sumiranje pesničkog angažmana Ota Tolnaija, u vreme raspada sistema vrednosti tokom proteklih decenija. Ovidijevska nostalgija ključna je tema Tolnaija. Svoje junake on regrutuje iz teško uhvatljive tipološke kategorije šarmantnih opsenara, sa osebujnim lirskim potencijalom. Poema ima više slojeva, pa i onaj puškinski (Kišinjev je bio mesto Puškinovog progonstva 1821. godine) i gogoljevski (jedan od ispiratora Tolnaijeve po
Bila je od posebne vrste: ni „od kamena“ ni „od gline“ bila je sazdana. Pa čak – ni „od ploti“. Kao „varlјiva pena morska“. Od vazduha i vode – ne vazduh i ne voda. Od talasa i stene – ne talas i ne stena. Na granici stihija – u sudaru stihija. Sudar stihija. Tek što se popela na vrh talasa, razigrana i šumna – a već je poput čipke nestajala u pesak, pokorno i bez kreta. Ona, što umire u trenu rođenja i vaskrsava pri svakom novom udaru vala – „srebreći se
Shvatiti Aleksandra Bloka (1880–1921), kako piše Andrej Beli, znači shvatiti vezu između njegove rane poezije i poeme „Dvanestorica“, nastale tri godine pred pesnikovu smrt. Izbor koji je pred nama upravo predstavlja uvid u bogato i raznovrsno stvaralaštvo ovog velikog pesnika Srebrnog veka. Pred nama su rani stihovi Bloka „čistog simboliste“ (Ante Lucem, Pesme o Divnoj Dami), poezija kasnijeg perioda (Pesme iz drugih zbornika), kao i tri Blokove poeme – Dvanestorica i Skiti iz
Tišmina poezija nije poezija sentimenta već je pre objektivizovana u sagledavanju, analitički racionalna u refleksiji, neutralna u stavu i izrazu, pa i šokantna u isticanju ključnih motiva i naturalnih detalja. Pritom, postupak pesničkog oneobičavanja kod Tišme ne odvija se toliko na jezičko-stilskom nivou, koliko na nivou cele pesme. Takođe, moglo bi se reći da jedna od karakteristika ove poezije ne leži u okrenutosti fenomenu lepog, vedrog, uzvišenog, već najpre onom što bi pre
U istoriji srednjovekovne grčke književnosti žene pisci predstavljaju retke izuzetke. Stoga nije neobično što su ličnost i delo Kasije, monahinje iz XI veka, izazivali tako snažan utisak na potonja pokoljenja da se oko nje, baš kao i oko pesnikinje Sapfo nekih petnaest vekova ranije, ispleo veo legende. Da svoje istaknuto mesto među vizantijskim pesnicima nije stekle nezasluženo, svedoči činjenica da je njena poezija još uvek u liturgijskoj upotrebi u pravoslavnoj crkvi. U savreme
Svečano uvesti „linije tela”, domen „plesa koji predstavlja zaseban svet u savremenom društvu”, u poeziju već nadahnutu slikarstvom Mikela Barsela, može donekle da začudi. Ali to pokretačko telo je reka u koju se uliva više pritoka. Od samog kraja osamdesetih godina, poput alhemičara što pravi najneobičnije legure, Jožef Nađ stvara delo koje se napaja na izvorima svoje slovensko-mađarske kulture, emancipatorskog poleta džeza i muzičke improvizacije, druženja sa slikarima
Izbor jedanaest ruskih pesnikinja, pod izvanredno odabranim naslovom Uzvodno od suza (stih jedne pesnikinje, Vere Pavlove), obuhvata ceo XX vek: prva odabrana pesma je objavljena 1905, a poslednja 2008. godine. (…) Kod ovih pesnikinja nema ni govora o nekom oponašanju, ponavljanju ‘muške’ poezije. Meni se čak čini: ako bi se uklonila imena, dobar poznavalac ruske poezije bi sa sigurnošću, putem samo ovih prevoda, sigurno znao da je reč o ukupnoj ruskoj poeziji. (…) I ovaj put se
Ovim izborom obuhvaćen je praktično ceo kolosalni pesnički put Borisa Pasternaka, jednog od najvećih pesnika 20. veka. Početni period donosi otmenu poeziju namenjenu uskom krugu probirljive publike. Povrh barikada već je zbornik u kom je stihija stiha prodisala, a autor dosegao ono majstorstvo koje će ostati prepoznatljiva karakteristika celokupnog njegovog pesništva. Zbirka Sestra moja – život, uz lajtmotiv dionizijskog praznovanja života, pesničko je čudo nad čudima. Odeljak Iz